Nekim knjigama se uvek iznova vraćamo. One su kao stari, dobri prijatelji koje vreme nije pokvarilo i koje zrače istom onom toplinom i domišljatošću kao i kad ste se poslednji put videli; pa ipak, svaki put u njihovim rečima, koje već dobro znamo, otkrijemo nešto novo jer smo se od prošlog puta promenili mi.
Jedna od mojih omiljenih knjiga je Ex ponto Ive Andrića. To je jedna od knjiga koje ti svaki put kažu nešto što misliš i osećaš a nisi znao da pretvoriš u reči, i to tako jednostavno i lako, kako to samo najveći pisci umeju. Ovo su neke od mojih omiljenih misli:
"Knjige su dobre; neka i ljudi; ali mnogo mi je bolje gledati kako kiša pada. Moj odnos prema pojavama u prirodi nema ništa od ljudskih odnosa, ni tjeskobe, ni obzira, ni sitničavosti. Ja tonem u njima i upijam ih u sebe, u isto vrijeme.
Svi gromovi nalaze u meni odziva, sve tišine nalaze u meni svoje mjesto i svi vjetrovi svoja polja i sve magle gudure."
"O, Bože, zašto si mi dao srce koje me bez prestanka vuče za daljinom i ljepotom neviđenih krajeva? Zašto si učinio da sreća moja uvijek boravi ondje gdje mene nema?"
"Rastem i bivam velik i bezimen kao podnevno nebo, modri žarki beskraj po kom bludi jedna čežnja bez prestanka; jedno se ogromno ognjeno sunce niše od sljepoočnice do sljepoočnice.
I te oči su posrnuli meteori, na bespućima traženja.
Sve zri uz šum strasne igre, po zakonima vječnim i vječno istim. Povija me moćan vjetar, kršim se i zrim kao paprat u osoju."
"Ta žena se zvala Nepomućena Radost Života, ali to je u jeziku kojim je moja duša govorila s njom bila jedna jedina zvonka riječ. S tom ženom sam urekao sastanak, usred grada, u po bela dana.
Ja sam došao. Ona nije došla.
(...)
Zaklinjao sam se da ću otići ne okrenuvši se, ali sam se sa ugla vraćao: samo još jednom! I šetao sam ponovno."
"Pa ipak dok mi traje daha, ja kravim ledeno cvijeće na svojim prozorima, jer imam dušu koja ne može da ne išekuje.
I iznad hiljadu sužanjskih sutona sačuvaću svijetao predjel u kom moja nada pupa."
"Želim svjetove i oceane i vihore i velike ognjene pojave koje liče na čudesa, i mnoštvo želim, bučna silna ljudska mnoštva koja se povijaju pod zanosima radosti i bjesnila kao klasje nad vjetrom.
Htio bih da još jednom idem sa mnošvom koje pjeva koje pleše i bjesni, htio bih da sam sam i nepoznat u tom bezimenom moštvu kom sam brat samo po liku."
"Sama činjenica: da živim, daruje me mirnom radošću.
Osjećam veliku ljubav za ljude, za njina djela, za sreću i nesreću, za grijeh i strast i sav jad što iz njih izlazi, za borbe i posrtanja, za zablude i patnje i žrtve, za sve što je čovjkovo na ovoj planeti.
Osjećam časovitu, ali neizmjernu sreću da i ja pijem kap iz nepresušivog izvora radosti ljudske, d i ja načas ponesem dijelak velikog krsta, što ga nosi čovječanstvo.
I što pogledam sve je pjesma i čega god se taknem sve je bol".
•••
Još tekstova: Polica sa knjigama • 11/11 • Brod
Više slika kao što je ova možete naći na mom instagramu.
